Piše: Borivoje Ćetković
Da je politička situacija uoči oktobarskih parlamentarnih izbora zaista uzavrela, vidi se i po masovnim skupovima i tribinama koje širom Crne Gore održavaju i režim i opozicija. Kako se približava 16. oktobar predizborna sučeljavanja se sve više rasplamsavaju - građanima se prezentuju dva dijametralno suprotna viđenja stvarnosti. Režim govori o ostvarenim rezultatima, dižući ih u nebesa, dok opozicija uporno ukazuje na katastrofalno stanje u kojem smo se našli i to zaslugom gospodara Mila I i njegovog DPS-a.
Vladajući DPS izlazi samostalno na izbore, bez Ranka i njemu sličnih, računajući, nema sumnje, na rezervnu varijantu da mu ruka spasa, ako bude trebalo, pruži neko iz kooperativnog dijela opozicije. Na koga gospodar računa da sada ne nagađamo- vidjećemo nakon 16. oktobra.
S Rankom je definitivno raščišćeno - uporedili su ga s krpeljom. U pravu su. Dok su gospodar i njegov DPS “pili krv narodu”, Ranko se nije oglašavao, ćutao je, nije mu smetalo “srastanje vlasti i organizovanog kriminala”.
Kao i na prethodnim, i na ovim izborima opozicija kreće na režim u više kolona. Ta nejedinstvenost, pocijepanost ima svoje praktično- političke, ideološke, ali i dublje korijene u istoriji - odavno smo počeli da se dijelimo i podvajamo. Ambicije pojedinih partijskih lidera učinile su svoje- bile su i ostale nepremostiva prepreka za objedinjavanje opozicionih partija i stranaka.
U ime opozicionih partija i stranaka nastupaju ne samo njihovi lideri veći i drugi visoki funkcioneri. Međutim, u ime DPS-a govori samo on- gospodar- pun sebe i ubijeđen u svoju političku dugovječnost. Ubjedljiv kako to samo on umije - na društveno – ekonomskom planu sve nam cvjeta: putevi, kablovi, termoelektrane i što je najvažnije pročuli smo se u svijetu kao prestižna turistička destinacija. Diktator, dakle, i dalje uporno istrajava na neoliberalnom ekonomskom konceptu, koji svuda u svijetu, pa i kod nas, donosi bogatstvo manjini, “elitama”, a narod će i dalje da živi u nemaštini.
Koalicija koju čine Demos , URA i SNP nastupa pod sloganom “Ključ” - oni znaju kako i na koji način kriminalizovani režim mirnim, demokratskim putem smijeniti i poslati u prošlost. Kada smo već kod tehničkih termina, uz puno uvažavanje činjenice da svako ima pravo da sam bira slogan pod kojim će voditi izbornu kampanju, postavlja se pitanje ima li ključa kojim bi se otvorila “ gospodareva specijalna” zarđala “ brava’’ na vratima odavno zaključanim, vratima kuće kojom su on i oni gazdovali, i iz koje je sve što je bilo vrijedno razgrabljeno i prodato u bescjenje. Džaba vam, dakle, ključ kada je kuća odavno raskućena–i što je najvažnije, oteto treba oduzeti i vratiti “ukućanima”( narodu).
DF, borbeni dio opozicije, nastupa pod sloganom: “Mi ili on”. “Mi” se odnosi na prevareni, obespravljeni, napaćeni narod, toliko puta pokraden na lokalnim, parlamentarnim i predsjedničkim izborima, narod koji je na mirnim građanskim protestima rastjerivan pendrecima, suzavcem, šok bombama i drugim sredstvima koje režim koristi za utjerivanje straha građanima. DF je na udaru režimske propagande, što je i razumljivo s obzirom na njihovu borbenost i riješenost da ne prave bilo kakve kompromise sa diktatorom. Partije ove koalicije optužene su da ih finansiraju Rusi. Pitamo diktatora ko je njega finansirao kada je rušio SR Jugoslaviju krajem devedesetih? Ko mu je javno davao pare u vrijeme ratne agresije? Ko su bili savjetnici u njegovoj vladi? Batali priču, gospodaru, ti, kao poznati strani plaćenik, prebacuješ nekome da od drugih uzima pare za svoju izbornu kampanju!?
Gospodarev DPS nastupa pod sloganom “Sigurnim korakom” , a nikad nije bio nesigurniji. Svetozar Marović, jedan od osnivača i glavni ideolog koji je stranki dao ime, priznao je da je vođa kriminalne grupe koja je ojadila budžet budvanske opštine. Moguće je da Marović priznao krivicu iz straha za svoju porodicu, a možda je sam tako odlučio – ali je činjenica da je drugi čovjek DPS- suđen i osuđen kao vođa kriminalaca. A kriminalci kojima je on bio lider nijesu pripadnici ni barskih, niti kotorskih klanova već istaknuti funkcioneri budvanskog DPS-a. U partiji je zavladao strah- nije mali broj istaknutih partijskih pojedinaca koji su ,,poslovali” kao Marović i njegov klan. Marovićev pad gospodar pokušava da iskoristi u predizborno- propagandne svrhe- hvališe se kako su u DPS-u imali snage da raščiste sa “nosiocima” organizovanog kriminala. Argumentacija mu je na klimavim nogama- ne pije vodu. Gospodar je morao prvo da raščisti sa sobom i svojim klanom, pa tek onda da se Maroviću sudi kao kriminalcu. Istina, vladari ne hapse sebe –hapšeni su drugi makar im bili tako bliski i dragi kao što je ovom našem bio Svetozar Marović. Svaka narodna je sveta, pa i ona o ribi koja smrdi s glave i stepenicama koje se čiste s vrha. Ni na spoljno -političkom planu situacija za režim nije nimalo ružičasta. Crnogorske evrodosade i dalje uporno ponavljaju mantru o EU, stvarajući lažnu sliku o njenoj privlačnosti, bez obzira na duboku krizu u kojoj se ona nalazi. I od ishoda američkih novembarskih izbora naš diktator mora da strepi- ukoliko pobijedi Donald Tramp- crno mu se piše... Ako se on useli u Bijelu kuću, američki odnosi biće redefinisani kako prema neprijateljima tako i prema saveznicima.